Sajber bezbednost

Požar u crkvi Svetog Save u Njujorku

Ovih prazničnih dana smo bili svedoci velikog požara za vreme Vaskrsa koji je zadesio crkvu Svetog Save u Njujorku, kao i jednu pravoslavnu crkvu u Rusiji i dve u Australiji.
Nažalost, crkva Svetog Save je izgorela skoro do temelja, pa će i obnova verovatno dugo trajati.
Crkva Svetog Save je bila mesto kako duhovnog, tako i prijateljskog okupljanja našeg naroda u dijaspori i kao takva ima poseban značaj za srpsku zajednicu u Americi.
S obzirom na njenu važnost za srpsko biće u njoj su se sklapali brakovi, vršio čin krštenja, kao i opela za upokojenu braću i sestre. Sve se to odigravalo u našoj crkvi i verovatno negde zapisivalo, kako bi bilo svedočanstvo jednog vremena i kao bitan podataka za sva buduća pokoljena.
Na mnogim linkovima se može naći istorijat crkve i kako je ona nastala, odnsno kako je zdanje kupljeno i koliko istorijski značaj ima, pa o tome nećemo previše pisati, jer nas zanima druga vrlo bitna stvar, a tiče se crkvene dokumentacije.
Videli smo da je sveštenstvo u medijima izjavilo da je sve izgorelo, a kada kažu sve, tu se verovatno misli i na vredne knjige, odnosno matične knjige, knjige umrlih, kao i finansijske knjige za koje želimo da verujemo da negde postoje i kopije svih navedenih knjiga.

S obzirom da smo u nekoliko tekstova pročitali izjave sveštenstva da je sve izgorelo u vatrenoj stihiji, pa se s toga postavlja pitanje logičko pitanje, da li je baš moralo sve da izgori, ako pričamo o knjigama.

Crkva koja je jedna od najposećenijih u Americi, a i zdanje koje je toliko staro, nije smela da dozvoli da se takve vredne knjige nađu samo na papiru, već su morale biti napravljene i u digitalnom formatu.
Ne smemo ni da zamislimo, osim duhovne, kakve su tu vrednosti sve bile prisutne, a koje su izgorele.
Svaki napisani dokument je svedočanstvo sam po sebi i kao takav ima određenu vrednost. Istraga će utvrditi da li je požar podmetnut ili je bila slučajnost, a koliko smo videli u poslednjih 30 godina, kad su srpske svetinje u pitanju sve slučajnosti su bile namerne, pogotovu na Kosovu i Metohiji, gde je od većine crkava nakon Pogroma ostala samo hrpa kamenja.

Pitanje je sledeće, da li su svi ti vredni dokumenti mogli biti spašeni od požara ili ne?
Naravno da su mogli, jer živimo u vremenu veoma naprednih tehnolgija, a u ovom slučaju su to samo tri napredne tehnologije koje su mogle spasiti dokumentaciju, jedna se zove laptop ili računar, a druga štampač i treća skener.
Kad se te tri tehnologije spoje, takva vredna dokumentacija dobija povećanu sigurnost za skoro 100%, pa čak i da se desi nešto laptop računaru, odnosno da izgori, kao u ovom slučaju, ti dokumenti mogu biti na nekom serveru ili spoljnjem uređaju spašeni.
Naime, korišćenjem računara, štampača i skenera, održava se nivo sigurnosti  dokumenata, još ako uz sve to postoji i eksterni hard disk, onda je sigurnost povećana skoro na najviši nivo i u tom slučaju postoje minimalne šanse da dokumentacija izgori tek tako.
Iz svega ovoga se postavlja pitanje, da li je crkva Sveti Sava u Njujorku imala ove tri stvari, odnosno da li je neko radio na digitalizaciji dokumentacije koje se nalazila u crkvi?
Ako nije, zašto nije, a ako jeste, zašto se ne izađe u javnost i saopšti da su crkveni dokumenti spašeni, s obzirom da je ta dokumentacija od velikog značaja za sav srpski narod kako u dijaspori, tako i u otadžbini.

Nadamo se iskreno da je neko uvideo važnost digitalizacije dokumenata i da će se raditi sve više na tome u budućnosti, kako bi se ovakve situacije prevazišle bar u tom smislu da ne gubimo svoj nacionalni identitet zbog požara.