Sajber bezbednost

Zračenje 5G mreža mobilne telefonije

Standard za mobilne telefonske mreže pete generacije će promeniti našu svakodnevicu. Neki  naučnici ipak upozoravaju na posledice zračenja takve mreže.

Ovih dana, u napuštenoj kasarni u Majncu, četiri preduzeća “love” budućnost. Savezna služba za veze je raspisala nadmetanje za dobijanje licenci za mobilne telefonske mreže pete generacije, skraćeno 5G. Predstavnici svakog preduzeća ponuđača sede u oklopljenim prostorijama sa faradejevim kavezom** i sklapaju ponudu za opsege učestanosti koji će se koristiti. Do prvog maja, njihove ponude su vredne ukupno 5,6 milijardi evra. Ipak još ništa nije odlučeno. Nadmetanje se nastavlja u ponedeljak 6. maja nakon kraće pauze.

Opsezi učestanosti su delovi elektromagnetnog spektra (radio kanali – prim.prev.). Onaj ko zakupi pravo odašiljanja unutar ovih opsega, može prenositi podatke na potpuno nov način. U poređenju sa prethodnim standardima, 5G nudi veće propusne opsege (prenos veće količine podataka u istom vremenu – prim.prev.) sa manjim kašnjenjima u prenosu podataka. Na primer, fudbalski navijači mogu usmeriti svoje pametne telefone ka terenu i dobiti informacije o igračima u realnom vremenu***, ili na primer automobili bez vozača mogu međusobno komunicirati. Ali to je samo jedna strana stvari. U ovom trenutku se rasprava o mogućim zdravstvenim rizicima mobilne telefonske mreže pete generacije ponovo rasplamsava.

Radio talasi ne mogu da izazovu rak, po zakonima fizike

Trenutno, postoji samo nekoliko komercijalnih 5G mreža, nešto malo u Južnoj Koreji, u nekim američkim gradovima, u Švajcarskoj i Austriji. Otpor 5G mreži je globalan. Preko 80.000 ljudi potpisalo je poziv Ujedinjenim nacijama da zaustave njeno širenje. U Švajcarskoj su skupštine dva kantona pokušale da proglase moratorijum na 5G. Grad Brisel je odbio da razlabavi svoja posebno stroga ograničenja zračenja, da bi omogućio pilot projekat 5G.

Šta izaziva ovakvu zabrinutost?

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) na ovo pitanje ima jasan odgovor: do sada nisu poznati negativni efekti zračenja mobilne telefonske mreže na zdravlje. I samo postojanje takvih efekata je upitno. Bez obzira da li govorimo o 5G ili starijim standardima u upotrebi (2G, 3G ili 4G), mobilni telefoni odašilju nejonizujuće zračenje čija je energija premala da iščupa elektrone iz atoma ili molekula. Dakle, zračenje mobilnih telefona ne može da ošteti genetski materijal i izazove rak. Prema SZO, njegov preovlađujući efekat na ljudsko telo je zagrevanje tkiva do dubine od nekoliko milimetara ispod kože. Zračenje ovih učestanosti ne prodire dublje u telo.

Ono što bi moglo da razbije tabu

Ali, zar još nisu poznati dugoročni efekti?
Ovde, SZO upućuje na Međunarodnu agenciju za istraživanje raka, koja klasifikuje elektromagnetna polja kao “moguće kancerogena”. Jednostavno rečeno, kancerogeni efekti jesu mogući, ali samo možda. Uvid u studije na tu temu otkriva zašto. U stvari, neka istraživanja ukazuju na vezu između određenih vrsta raka i intenzivne upotrebe mobilnih telefona. To su studije naknadnog istraživanja uzroka. U njima se ispituju ljudi koji već imaju rak i gleda se u prošlost u potrazi za mogućim uzrokom. Valjanost takvih istraživanja je ograničena. Pogodnije su skupne studije na većem uzorku, u kojima se tokom godina posmatraju ispitanici i njihova upotreba mobilnih telefona. Takve studije ne pružaju dokaze o kancerogenom dejstvu mobilnih telefona. Međutim, jedna studija u Velikoj Britaniji ukazuje na nešto povećan rizik od benignog tumora slušnog živca.

Najveću težinu bi imalo kontrolno istraživanje na slučajnom uzorku. Ali u tom slučaju morate izabrati zamorčiće nasumice i izložiti ih različitim zračenjima mobilnih telefona. Kod ljudi nešto takvo nije izvodljivo, pa se pribegava ogledima sa životinjama. Sveobuhvatnu studiju ove vrste dostavili su američki istraživači Nacionalnog toksikološkog programa (NTP). Imali su specijalne komore, razvijene u Švajcarskoj, kako bi se ozračili pacovi i miševi, radio talasima precizno definisane snage. Rezultati su objavljeni prošle godine: samo kod mužjaka pacova su se razvili tumori u srcu kada su bili jako ozračeni. Istraživanje je takođe pokazalo neke manje jasne dokaze za druge vrste raka. Primenjivost ovih rezultata kod ljudi je problematična, pogotovo što su pacovi bili izloženi zračenju celog tela. Kod čoveka, zračenje je koncentrisano na deo tela blizu kog nosi mobilni telefon.

5G učestanosti su slabo biološki istražene

Ali osim raka, mogu postojati i drugi efekti. Na primer, nekoliko istraživanja je pokazalo da zračenje mobilnog telefona smanjuje pokretljivost spermatozoida. Pored toga, manja istraživanja ukazuju da ona menja određene procese u mozgu, kao što je metabolizam glukoze. Poziv na zaustavljanje širenja 5G Ujedinjenim nacijama izričito se poziva na takve efekte, dok sa naučnog stanovišta nije jasno kakve zdravstvene posledice imaju takve promene u mozgu.

Sadašnja 5G koristi takozvane milimetarske talase. Dok su drugi standardi ograničeni na učestanosti ispod šest gigaherca, 5G bi trebalo da koristi i one između 30 i 300 gigaherca, čija je talasna dužina između 1 i 10 milimetara. Ovo povećava moguću brzinu prenosa podataka, ali ima malo istraživanja o zdravstvenim efektima. Sara Drisen iz Istraživačkog centra za istraživanje elektro-magnetnog uticaja na čovekovu okolinu Univerzitetske klinike u Ahenu upućuje na ukupno oko 200 studija na milimetarskim talasima, objavljenih na portalu univerzitetske bolnice. “Nasuprot tome, imamo više od 1.200 eksperimentalnih i skoro 300 epidemioloških studija u mnogo užem frekventnom opsegu prethodnih mobilnih mreža”, kaže ona, ali uz napomenu da milimetarski talasi takođe deluju prvenstveno na površinu tela.

Elektro preosetljivi ljudi dobijaju glavobolju

Nedostatak milimetarskih talasa je njihov kraći domet. Stoga će se pored klasičnih stubova sa antenama baznih stanica, postaviti tzv. male ćelije (male bazne stanice sa antenama, slične antenama pristupnih tačaka sadašnje bežične računarske mreže – prim.prev.), posebno u gradovima. Ovi majušni predajnici imaju manju snagu odašiljanja, ali mogu biti na svakih 100 metara postavljeni na bilborde, stubove rasvete ili čak montirani ispod poklopaca šahtova.

Poziv Ujedinjenim nacijama je usmeren i protiv ovog širenja. I Mario Babilon ga je potpisao. Profesor informatike na Dualnoj državnoj visokoj školi u Baden-Virtembergu, hteo je skrenuti pažnju stanovništva i podići svest o problemima radiotehnologije. Ali on ima i lične motive. Babilon sebe opisuje kao elektro preosetljivou osobu, sa simptomima za koje SZO ne poznaje dijagnostičke kriterijume. Bežične mreže su ga mučile glavoboljom i činile ga umornim, kaže on. Tek kada je ugasio bežičnu mrežu (W-Lan) kod svoje kuće, simptomi su nestali. “Kao informatičar rekao bih – nemoguće. Ali je pomoglo.” Što se tiče malih ćelija, Babilon kaže: “Rečeno je da je zračenje malih ćelija slabije od zračenja velikog stuba sa antenama. Ali stub je bio daleko od kuće. Ako budem imao manju baznu stanicu za 5G u susedstvu, onda će biti opasno.”

Mogući su i suprotni efekti

Međutim, trenutno je nejasno kako će male ćelije uticati na izloženost pojedinaca zračenju.

“To će zavisiti od toga gde će se graditi, koliko će ih biti i koliko su udaljene od stanovništva”, kaže Kristijan Bornkesel sa Visoke tehničke škole u Ilmenau. Stanice bi takođe trebale imati veliki broj antena i moć da usmere svoje elektromagnetne snopove ka mobilnim telefonima. “Zamišljam da se imisija (primljeno zračenje, za razliku od emisije koja je odaslato zračenje – prim.prev.) za pojedine delove stanovništva smanjuje, ali i da se povećava za delove stanovništva na određenim mestima, koja su u blizini izvora zračenja”, kaže Bornkesel.

Da bi se odgovorilo na ovakve metrološke probleme, ispitanici bi se u svakodnevnom životu morali opremiti specijalnim detektorima za zračenje mobilnih telefona. “Ali mi takođe imamo ideju da volonteri instaliraju specijalni softver na svojim mobilnim telefonima, koji bi preuzeo ovakvo merenje. To bi moglo istovremeno odrediti izloženost zračenju hiljada ispitanih osoba, posebno zato što male ćelije imaju i suprotan efekat: Danas najveći deo izloženosti korisnika zračenju mobilnih telefona nije od antena baznih stanica, već od sopstvenog uređaja. Što se više približavam takvom odašiljaču, slabije je zračenje mobilnog telefona”, kaže Bornkesel. Ovo bi svakako moglo smanjiti ozračenje za pojedinca.

Zabrinuti radio astronomi

Pored zdravstvenih problema, neki naučnici imaju i svoj specifičan problem sa mobilnim telefonima budućnosti. “Sadašnja opasnost broj jedan za radio astronomiju je pojava 5G”, rekao je američki astronom Harvi List 2018. godine za internet časopis “Unutar nauke” (Inside Science). Radio astronomi posmatraju radio-talase koje emituju svemirska tela kao što su pulsari ili aktivna galaktička jezgra. Na primer, sada poznata senka crne rupe u centru galaksije M87 ne pokazuje vidljivu svetlost, već milimetarske talase vrele materije na ivici crne rupe.

Benjamin Vinkel sa Instituta za radio astronomiju „Maks Plank“ takođe smatra da je uvođenje 5G na nacionalnom nivou opasno. “Radio astronomija nema problema samo sa 5G tehnologijom, već sa svim signalima koje ljudi emituju. Zabrinuti smo zbog planiranih opsega učestanosti. Kosmički radio talasi su zaista veoma slabi. Ako stavite mobilni telefon na Mesec, na odgovarajućoj učestanosti, to bi bio jedan od pet najsvetlijih izvora na nebu. Tako se može dogoditi da sateliti, tornjevi, automobili sa pristupom internetu i mobilni telefoni u blizini radio teleskopa ‘zamrače’ kosmičke izvore i onemoguće merenja.

Svetlosno zagađenje 2.0

Vinkel upoređuje problem 5G sa problemom svetlosnog zagađenja, koji danas čini praktično nemogućim optičku astronomiju u naseljenim područjima. “Mnoge moje kolege se plaše da u nekom trenutku neće više biti moguća zemaljska radio astronomija, ili hoće, ali samo sa mesta veoma udaljenih od naselja.” On sam radi na radiometru Efelzberg, dugačkom 100 metara, 30 kilometara od Bona. Na klasičnim mobilnim radio-frekvencijama nije mogao vršiti nikakva merenja. Signali mobilnih telefona su pokrivali sve. Međutim, Vinkel hvali situaciju u Nemačkoj, gde na nekim frekvencijama prevladava radio tišina jer su rezervisane za astronomiju. Međutim, samo oko jedan posto celokupnog elektromagnetnog spektra je u opsegu radio talasa. “To ne zadovoljava zahteve moderne radio astronomije”, objašnjava on. Stoga istraživači danas ne mere samo na učestanostima rezervisanim za njih, već na svim mogućim učestanostima. 5G zahteva veoma velike delove preostalog spektra. I upravo ti milimetarski talasi za 5-Ge su sada posebno zanimljivi astronomima. Oni posmatraju koji od ovih talasa se zaustavljaju dok prodiru kroz svemirsku izmaglicu do nas. To im daje takozvane spektralne linije, sa kojih se može očitati sastav izmaglice. “Mnoge spektralne linije će biti nevidljive sa Efelsbergom, u predloženim rasporedima opsega 5G. To se, na primer, odnosi na linije metanola i amonijaka. Merenje količine i temperature na kojima se te supstance pojavljuju pomaže nam da razumemo kako iz gasova nastaju zvezde i planet”, kaže Benjamin Vinkel

U odnosu na zdravstvene probleme, zabrinutost radio astronoma može izgledati beznačajno. Ali i oni su nam važni. Radio teleskopi su izgrađeni javnim sredstvima, a pogled na hemiju formiranja zvezda takođe je uvid u prošlost našeg Sunca – a tako u našu sopstvenu.

————–

**Misli se na prostorije koje su oklopljene kako bi se sprečilo bilo kakvo elektromegnetno zračenje iz prostorija i u prostorije i samim tim onemogućila bilo kakva radio ili bežična veza sa nekim spolja koji bi mogao da daje podatke ili uputstva predstavnicima.

*** Realno vreme je izraz koji se u telekomunikacijama često koristi da se opiše prenos podataka koji je za primaoca gotovo “trenutan” jer on ne može da primeti kašnjenje (na primer prenos neke skupštinske rasprave) niti će neki proces koji se odvija biti ometen ili usporen zbog tako malog kašnjenja (na primer daljinsko upravljanje nekim vozilom).

Autor: Von Piotr Heller

Izvor: Die Bedenken schwingen mit

Napišite komentar